Preuzeto sa stranica Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko koja je i provela natječaj:

"Poezija i pisanje kao igra, kreiranje vlastitoga životnog prostora i želja da se pomogne mnogima, a da bi se zapravo pomoglo sebi. Nije to sebično, čini se kao jedino moguće kad si osmi razred, živiš u Petrinji i želiš biti pjesnik, a bježe riječi, strofe i još su noge nesigurne: „Smotanost je sretna/ Kad je čvrsto zagrlite/ Ili primite za ruku.“

Učinite to, čitajte i uživajte – nije i neće biti uzaludno, jednoznačno i višeznačno odjekuje u pjesmama Lovre Antolića Delača. "