Pedagošku radionicu provela je pedagoginja s učenicima 3. razredima. Učenici su raspravljali o sljedećim pravima:

• pravo na jednakost
• pravo na život
• pravo na život s roditeljima
• pravo na zdravlje i zdravstvenu zaštitu
• pravo na obrazovanje
• pravo na odmor, slobodno vrijeme i igru
• pravo na zaštitu od nasilja
• pravo na izražavanje mišljenja
• pravo na zaštitu od izrabljivanja
• pravo na zaštitu u oružanim sukobima
•  pravo na zaštitu djece izbjeglica
• pravo na zaštitu djece s teškoćama u razvoju

Uz prava, djeca imaju i obveze!

Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta. Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je potpisala i ratificirala) mora jamčiti svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.